Bajanje je u suštini magijsko liječenje riječima koje najviše praktikuju Romi te se u Bosni za bajanje uvijek govorilo da je ciganski zanat.
Gašenje ugljena na Balkan su donijeli Cigani pristigli iz Turske a preko njih su ga prihvatili i drugi narodi.Ciganke su od davnina imale običaj pohoditi sela i varoši i nuditi gašenje ugljena bolesnima, uz uobičajno pitanje: "'ajde, bre, da ti baba gasi ugljen?".Da bi to izvela uzima čanak sa nenačetom ili cijelom vodom, dodajući u nju kasnije kakav biljeg od bolesnog - končić od odjeće ili pramen kose.Iza toga golom rukom ili mašicama uzima živ ugljen iz vatre i baca ga u čanak s vodom.Tom prilikom hukne, zijevne i šaptajući pita: je li urok?.Na to pitanje nadovezuje riječi: "ključ na nebu, katanac u moru".
Ako ugljen cvrkne i potone vješta Ciganka govori da jeste.Zatim stavlja biljeg u vodu i pazi na njegovo kretanje jer ukoliko krene zapadu u pitanju je teška bolest a ako istoku onda je bolest laka.Ako biljeg kaže, da bolesniku ima lijeka, tada se baca ugljen i namjenjuje za svaku bolest koje se baba može sjetiti.Kod kojeg naziva bolesti ugalj pisne i potone, znači ta je bolest.Odmah se kazuje lijek za nju.Bolesniku se tada osim lijeka daje da pije i tu vodu u kojoj je ugljevlje gašeno, od čega vele ozdravi.
