Prema rumunjskoj predaji bajalicu treba „ukrasti“ a ne učiti ili zapisati jer samo tada ima svoju moć djelovanja.
U svojim terenskim istraživanjima a kasnije i studijama najviše je prikupljenih bajalica posvećeno liječenju bolesti, uroka ili proklestva kao i onih tkz „vezajućih“ magija koje mogu biti rađene kako na ljude tako i same životinje, pojašnjava etnologinja Camelia Burghele inače autorica knjige o bajanju.
Bogata etnološka građa prikupljeni je i objavljena u raznim sada već antologijskim izdanjima tijekom prošlog stoljeća te predstavlja neprocjenjiv biser narodne baštine.Rumunjski seljak često nepismen svoje znanje prenosio je i čuvao isključivo putem usmene predaje, čekajući vrijeme kada će se sve ono zapisati i tako sačuvati od zaborava.
Bajalica se prema ustaljenom pravilu ponavlja tri puta iznad vode koja se pije a ostatkom pršće.Iskustvo je pokazalo da se može bajati kako ljudima tako i stoci.Žena je uglavnom ta koja baje, zbog svoje privilegiranosti u svijetu magije.Naime, kako to objašnjava Camelia Burghele žena je podložnija sugestiji ali i vjeri u nadnaravno te lakše „prima“ i uči znanje o bajanju.U skoro svakom selu postoji barem jedna stara žena vična bajanju, otkriva dalje etnologinja.Rekviziti koja svaka od njih koristi su prilično jednostavni i sastoje se od posude sa izvorskom vodom, ugljenom, nožem i stručkom bosiljka.Zavisno od slučaja do slučaja tu se dodaju i neki drugi rekviziti poput konca, katanaca, metlice i slično.
Ono što je posebno bitno za samu uspješnost u bajanju jeste vjera, kako onog koji baje tako i onog kome se baje.Pacijent mora biti siguran u moć terapijske magije da bi ona pokazala svoju djelotvornost.Vračara osim vjere u izgovoreno traži podršku i pomoć od viših sila posebno Djevice Marije i samog Boga kako bi cio ritual uspješno privela kraju.
