Kada se dijete rodi, “uvodi” se u svijet presijecanjem pupčane vrpce.
Prvo mu se na glavu stavlja crvena krpa, a zatim mu se crveni vuneni konac
vezuje oko ruke i pravi mu se crvena hamajlija. Sve se to radi da mu se osigurasrećno djetinjstvo i da se zaštiti od uroka. Poslije sedam dana suđaje ili urme
određuju sudbinu djeteta i majka ne smije da spava te noći, “da djetinja sreća
ne bi zaspala”. Prema predanju, suđaje žive na dvoru kraljice Kasali, koja “tka
košulju dobre sreće”. Zajedno s kraljicom one su sagradile dvorac gigantske
ptice Carani, koju proguta vatra svakih 999 godina, a ona se onda ponovno
rađa iz pepela, kao feniks. Novorođenče treba najprije da posisa desnu dojku,
zato što je u romskoj tradiciji desna strana “dobra strana”, sretna, prava
strana. Mnogobrojni običaji prate život djeteta do puberteta, kada se raznim
obredima uvodi u svijet odraslih. Zajednička im je odlika da jednako uvažavaju
i novorođenče i onu koja ga je na svijet donjela – majku. Čin rođenja, otac
proslavlja tako što se obilazeći rodbinu sa prijateljima, veseli sa njima.
Romi obično imaju tri imena. Prvo zna samo majka. Daje se djetetu pri
rođenju. Cilj je da se zbune zli duhovi tako što će se od njih skrivati pravo ime
djeteta. Drugo se koristi u zajednici, a treće je često muslimansko ili kršćansko
i koristi se samo pri kontaktu sa neromima.
