Prema nekim romskim mitovima u stvaranju svijeta i čovjeka učestvovao je ne samo Bog već i Vrag, koji se zato javlja u različitim oblicima. Najopakiji je Melalo koji izaziva ludilo. Ostali demoni Lili, Tčulo, Čaridi, Šlali, Bitoso, Lolmiso, Minceskra, Poreskero i još mnogi drugi, kako vjeruju, izazivaju određene bolesti i poremećaje (tjelesne i duhovne) u čovjeka.
Po njihovom shvatanju demon je ženskog roda, pa tako u romskom životnom ustrojstvu po tradiciji vladaju žene, a po legendi zemlja je božanska majka cjelokupnog postojanja. Ona je vrhunsko romsko božanstvo, važnija čak i od samog Boga, koji je ipak nastao nakon što je Zemlja stvorena. Ovo ne iznenađuje s obzirom da Romi cijeli život provode na otvorenom, stopljeni s prirodom, koristeći tajni jezik znakova, lišća i trava, a karakteristično je za pripadnike jedne indijske sekte, koji kao i Romi slave božicu Kali, poznatu jos pod imenom Bibi ili Bibije.
Pojedinim demonima pripisuju se određene biljke i životinje, pa se tako na primjer, kopriva naziva "drvo phuvaša" (drvo zemaljskih demona), a puž "konj phuvaša". O vjerovanju Roma, obredima i ritualima, mogla bi se napisati čitava studija.
"Svemoćno drvo" cvijeta na nebu i daje čarobnu moć svim biljkama. Njegov se korijen nalazi na najvišoj planini i obavijen je zmijom. Prema vjerovanju dostupno je samo onima koje je "nadahnuo" Nivaši - vodeni duh.
Između neba i zemlje nalazi se "brijeg sreće" ili "sunčani brijeg" na kojem žive zli duhovi. To su, zapravo, mjesečeva djeca. Zato je Mjesec veliki prijatelj djece. Žene koje ne mogu prirodnim putem ostati trudne, trebaju omirisati "mjesečev cvijet". Otuda i potječe ciganska izreka: "Omirisala je mjesečev cvijet", odnosno zatrudnjela je.
Čarana je po njihovoj tradiciji džinovska ptica koja živi 999 godina. Ona mora svake noći sisati mlijeko iz dojki "predodređenih" žena jer bi se u protivnom promjenila. Kad ugine, ponovo se izlijegu mali pilići - čarani -koji ulaze u tijelo predodređene žene. Nakon sedam dana stvorit će se opet Čarana, džinovska ptica.
Iako su pripadnici ovog naroda veoma dugo proveli pod skutom prirode, u njihovom jeziku i tradiciji veoma je mali broj naziva za biljke i životinje, a to je zato što oni imaju jednu drugačiju metodu klasificiranja i imenovanja, metodu koja proizlazi iz vjerovanja ili se zasniva na potrebama ovih ljudi. Tako, primjerice, travama kojima se pripisuje da liječe trbušne bolesti, nazivaju "trbušne trave". Po istom principu dobile su naziv i mnoge druge trave: "protiv uroka", "protiv duhova", "trava za sastavljanje", "bilje za zdravlje", "biljke za sreću". Neke biljke se dovode u vezu sa određenim životinjama ("zečija trava, zmijska trava ili ptičiji trava), ili se pak smatraju inkarnacijom natprirodnih bića i božanstava.