Ciganske vračare posebnu su vezane za potoke i rijeke koje smatraju kultnim mjestima za izvođenje raznih mađijanja ali i liječenja. Ta povezanost sa rijekom nije slučajna, naime, ona ima svoje jako uporište u hinduističkoj vjeri iz njihove pradomovine Indije. Njome se služe i one ciganske žene koje nemaju magijske moći ali žele, na primjer, saznati da li je uzrok dječije bolesti i nemira nečiji zao pogled. Majka noseći dijete zagazi u potok ili rječni plićak držeći dječije lice nekih desetak centimetara iznad površine vode tiho bajući: „Vodo, vodo, požuri! Pogledah gore, pogledah dolje, neka toliko vode padne na urok koliko bilo pogledano na tebe i neka on isti tren nestane!“.
Izustivši ovu kratku bajalicu majka osluškuje žubor tekuće vode, ako joj se u tom trenutku učini da je šum postao jači to je pouzdan znak kako je dijete urečeno. Ako, pak, voda i dalje teče istim ritmom i bez šuma dijetetu nisu naudile nečije urokljive oči.
Ciganski strah od uroka i zlih pogleda jasno se ogleda u podužem spisku hamajlija koje ih prema njihov uvjerenju mogu zaštititi od tog zla. Urok ne može nauditi osobi koja uza se ima malo soli u džepu ili komadić željeza u džepu, mačiju ili zečiju šapu, jednu ježevu bodlju, zub neke divlje životinje poput medvjeda, lisice ili vuka, čavao iz potkove, ogledalce...Takođe zaštitu stvaraju i određene biljke ako se nose uza se poput bosiljka, čička, anisa, komorača, bijelog luka, lipe, pelina, odoljena, koprive ili lješnika. No, ako neko od njih ne poštuje takvo pravilo i bude urečen onda stvar u svoje ruke uzima Drabarni ili kako se to još može čuti Šuvani tojest mudra žena.
Da bi uspješno demonstrirala svoje volšebno umijeće ona odlazi do rijeke ili potoka sa praznim kotlićem. U njega će zagrabiti vode ali pri tom pazeći da to učini tako da je zahvati nizvodno. U kotlić će potom baciti sedam ugljenova, sedam šaka brašna i sedam česni bijelog luka, učinivši sve to kotlić stavlja na vatru strpljivo čekajući da voda prokuha. Kada se i to desi uzet će već pripremljen štap sa tri grane i njime mješati vodu govoreći ovu bajalicu:
Meseč jakha, tut dikhen,
Te ion kate mudaren!
Te atunsi efta: koka;
Te kaven miseče jakha,
Miseč akha tut dikhen,
Tet ion kate mudaren!
But prahestar e jakha;
Atunči koeres tavena,
Miseč jakha tut dikhen,
Te ion kathe mudaren!
Pčabuvena pčabuvena
Andre develeskero jahka!
Zanimljivo je reći kako se ciganska fobija od uricanja kosi sa mišljenjem drugih naroda u čijim zemljama oni obitavaju. Naime, mnogi narodi smatraju da urokljive oči zapravo imaju sami cigani, zbog njihove duboke ogrezlosti u vračanja i gatanja, pa im u strahu od uricanja daju milostinju. Takav stav nije rjetkost pošto se ovim nomadima pripisuju i druge magične moći poput sposobnosti da nekog prokletu ko im učini zlo. I danas se često može čuti konstatacija kako je baš ciganska magija najopasnija od svih drugih.
